Specifične teškoće učenja obuhvaćaju populaciju djece koja usprkos svojim urednim spoznajnim (intelektualnim) sposobnostima, nepostojanju organskih ili senzoričkih oštećenja niti različitih drugih vidljivih (poznatih) bioloških i/ili psiholoških čimbenika ne uspijevaju postići odgovarajući akademski uspjeh (Galić Jušić, 2004).
Ono što se u školskoj dobi dijagnosticira kao specifična teškoća učenja (disleksija, disgrafija, diskalkulija), svoj početak zapravo vuče još iz predškolske dobi. Točnije, postoji određeni niz (pred)vještina čitanja i pisanja koje dijete treba svladati prije samog polaska u školu kao preduvjet urednog razvoja čitanja i pisanja u školskoj dobi. Krovni pojam tih vještina i znanja o čitanju i pisanju PRIJE nego što dijete uopće započne čitati i pisati jest „rana pismenost“, a ona obuhvaća:
- Fonološku svjesnost
Fonološka svjesnost je djetetova sposobnost da u predškolskoj dobi čuje tj. prepoznaje glasove u riječi, da ih može stapati (sinteza) u riječ (primjerice, P-A-S je PAS) i raščlanjivati (analiza) riječ na glasove (primjerice, KUĆA se sastoji od glasova K, U, Ć, A), da njima može baratati te oduzimanjem, dodavanjem ili premještanjem glasova stvarati nove riječi (primjerice, kada u riječi STOL oduzmemo glas T dobijemo SOL). Razvoj fonološke svjesnosti odvija se kroz nekoliko faza – od rime, preko sloga, do pojedinih glasova, a dovršena fonološka svjesnost preduvjet je spremnosti djeteta za školu i omogućava nesmetan početak čitanja i pisanja.
- Imenovanje slova
U predškolskoj dobi djeca počinju stvarati vezu slovo-glas, tj. razvijaju svijest da svaki glas ima svoje pripadajuće slovo. Prepoznavanje napisanih slova, kao i prepoznavanje izgovorenih glasova, ključni je preduvjet spremnosti djeteta za školu. Djeca predškolske dobi trebala bi poznavati većinu velikih i malih tiskanih slova (napominjemo da je ovdje riječ o prepoznavanju već napisanog slova, a ne o pisanju istog!) za nesmetan početak čitanja i pisanja pri polasku u školu.
- Rječnik
Za razumijevanje pročitanog teksta, kao i za brojne druge jezične vještine, neophodno je da dijete razumije dovoljan broj riječi. Procjenjuje se da dijete u dobi od 6 godina poznaje otprilike 10 000 riječi iz različitih kategorija (životinje, odjeća, obuća, hrana, vozila, zanimanja, osjećaji, dijelovi tijela, dob, obitelj, vremenske pojave, itd).
- Pripovjednu sposobnost
Pripovijedanje o nekom događaju, bilo iz vlastitog iskustva (izvještavanje) ili događaja iz neke priče, crtića i/ili filma, zahtijeva veliki broj naprednih vještina, poput nizanja događaja, razumijevanja uzročno-posljedične povezanosti, jezičnog oblikovanja teksta tako da odnosi unutar priče budu jasni (korištenje prikladnog rječnika i morfosintakse), i slično. Iste te vještine potrebne su nam i pri čitanju, razumijevanju pročitanog te pri pisanju.
- Interes za tisak i koncept o tisku
Izloženost pisanim materijalima od rane dobi (slikovnicama, pričama) također je preduvjet za uredan razvoj čitalačkih sposobnosti. Kada mu se da nekakva priča ili knjiga, dijete predškolske dobi ne treba ju znati čitati, ali treba imati svijest o tome da se knjiga lista s lijeva na desno te od početka prema kraju, da se stranica čita od vrha prema dnu, i slično.
- Grafomotoriku
Kao što je već gore spomenuto, u predškolskoj dobi djeca ne trebaju znati pisati slova, međutim za nesmetan početak pisanja moraju imati razvijene sposobnosti:
- izvođenje linija svih vrsta (ravne, zakrivljene, isprekidane…),
- uočavanje detalja nekog oblika (crtice, točkice, kvačice…),
- pravilno prostorno smještanje (ne prelaženje linija, pisanje/crtanje u sredini ograđenog polja…)
Primjerice, za pisanje slova Đ dijete mora moći izvesti jednu ravnu liniju, povući zakrivljenu liniju bez da prelazi krajnje točke ravne linije, uočiti detalj, u ovom slučaju crticu, i smjestiti ju na odgovarajuće mjesto, na sredinu ravne linije. Za pisanje slova Đ u školskoj dobi, dijete mora u predškolskoj dobi izvesti svaki od navedenih pokreta kao preduvjet urednog razvoja pisanja slova Đ, kao i svih ostalih slova.
Za kraj…
Kako bi djetetove teškoće čitanja i/ili pisanja ublažili prije nego izazovu brojne posljedice po dijete i njegov školski uspjeh, potrebno je intervenciju raditi ŠTO PRIJE, ako je moguće već u predškolskoj dobi! A s obzirom da je za dobru intervenciju potrebno pravovremeno prepoznavanje teškoća, upozoravamo sve roditelje i stručnjake koji se bave djecom predškolske dobi da se informiraju o predvještinama čitanja i pisanja kako bi naša djeca spremno i s dobrim temeljima dočekala početak formalnog obrazovanja.
Autor: Lucija Kuvačić