Pet znakova teškoća senzorne integracije
Senzorne integracija je sposobnost organiziranja senzoričkih podražaja kako bi isti bili korisno upotrijebljeni, a događa se tijekom cijelog dana. To znači da iz našeg tijela ili iz okoline, preko živaca, u naš mozak dolaze osjetne, senzorne informacije ili podražaji. Mi te informacije prepoznajemo i dajemo im smisao. Zatim naše tijelo na njih reagiraju kroz aktivnost, ovisno o tome prepoznajemo li ih kao ugodne ili kao neugodne. U današnje vrijeme sve češće čujemo za pojam poremećaj senzorne integracije, što znači da informacije koje primamo iz okoline naše tijelo procesuira na pogrešan način.
U našeg tijelu postoji 7 osjetilnih sustava, a jedan od njih je taktilni. Često puta se dogodi da dijete pokazuje ponašanja preosjetljivosti taktilnog sustava, što znači da mu podražaji koje primi dodirivanjem, na površini kože, stvaraju neugodan osjećaj. Tada dijete izbjegava dodirivanje predmeta koji imaju određenu teksturu, ne vole igru prljavim predmetima (pijesak, brašno, pjena, plastelin,…). Također, često se javlja problem pri odijevanju.
Ako dijete pokazuje ponašanja koja ukazuju na nedovoljnu osjetljivost proprioceptivnog sustava, tada je dijete vrlo nemirno, teško zadržava pažnju, ubrzano je. To znači da se dijete mora puno više kretati kako bi osjetilo vlastito tijelo i kako bi osjetilo u kojem položaju se njegovo tijelo nalazi. Takvo dijete teško uči nove vještine i imitira pokrete, teško procjenjuje koliko je snage potrebno upotrijebiti za određenu aktivnost, stalno je u pokretu.
ete izbjegava ljuljanje ili spuštanje niz tobogan, pokazuje strah pri uspinjanju na povišeno, pokazuje strah prilikom odvajanja nogu od podloge (penjanje na ljestve,…) tada govorimo o tome da je dijete vestibularno preosjetljivo. Kada dijete pokazuje ponašanje u kojem uživa u vrlo dugom ljuljanju te se konstantno vraća istome, uživa u dugoj vrtnji, često mijenja položaje tijela, tada govorimo o tome da je dijete vestibularno nedovoljno osjetljivo te tada treba puno više podražaja.
Kada govorimo o tome da dijete čepi uši prilikom osluškivanja svakodnevnim zvukova, tada vjerojatno govorimo o preosjetljivosti auditivnog sustava. To znači da djetetu smetaju iznenadni zvukovi (truba automobila, zvonjava mobitela, zviždaljke,…) te takvi zvukovi dijete ometaju i prekidaju u aktivnosti u kojoj su uključeni. Često puta dijete odvraća pažnju na okolne zvukove koje drugi ukućani ni ne primjećuju. Također dijete koje pokazuje ponašanja koja upućuju na preosjetljivost auditivnog sustava ne tolerira glasna mjesta, buku, čepi uši pri istome, razdražljivo je.
Dijete razvija problem s upotrebom pribora za jelo, prinošenjem hrane blizu usne šupljine (miris hrane), isprobavanjem hrane, žvakanjem hrane i/ili gutanjem hrane. Dijete odbija određenu teksturu hrane (tekuće, kašasto, komadiće, hranu koju je potrebno žvakati….) ili odbija određeni intenzitet okusa.
Odgovori