Nošenje maski u zatvorenom prostoru
Prema odredbi Naconalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske sve djelatnosti koje u svome radu imaju direktni kontakt s pojedincima dužne su nositi maske. Što to znači? Teta Ana i striček Mario svoje maskice nastavljaju nositi kao i do sada, tu se ništa ne mijenja.
No! Važno je naglasiti da prema odluci koja stupa na snagu 15. srpnja maske moraju nositi i svi pojedinci koji ulaze u naš kabinet. Naravno i u tome postoji izuzeće.
- Molimo roditelje koji su zbog teškoće djeteta ili određene situaciju u potrebi ulaziti u prostor čekaonice ili kabineta da to čine noseći zaštitnu masku. Ako roditelji nemaju masku molimo Vas da se obratite logopedu koji će Vam dati jednokratnu zaštitnu masku.
- Molimo roditelje da se kao i do sada ne zadržavaju u prostoru čekaonice ukoliko za to nema potrebe (vremenske prilike ili teškoća djeteta).
- Molimo roditelje da procjene, prema navedenim izuzećima, može li njihovo dijete za vrijeme terapije nositi masku. Naravno, teškoće izgovora korigirat ćemo bez maske, uz udaljenost od 2m između terapeuta i korisnika. U svim ostalim aktivnostima, ukoliko procjenite da dijete može, nosit ćemo maske!
Obveza - tko i kada?
Nacionalni stožer civilne zaštite RH u svojoj objavi na mrežnim stranicama HZJZ (https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Tko-ne-treba-nositi-masku-izuzeće-od-obveze-nošenja-maske.pdf) objavio je popis osoba i teškoća za koje korisnici nisu dužni nositi masku. Molimo Vas da ih pročitate te samostalno procjenite pripadate li u pojedinu skupinu izuzeća:
- djeca u dobi do 2 godine
- djeca predškolske dobi nakon navršene druge godine ako
- dijete, usprkos nastojanju roditelja/staratelja da nosi masku, pruža otpor nošenju maske ili se ne može suzdržati od dodirivanja maske i lica (pojedinoj djeci maska smeta te osjećaju neotklonjivu potrebu da namještaju masku i dodiruju lice, čime se povećavaju izgledi za unos virusa kroz usta, nos ili oči)
- djeca u dobi nakon navršene druge godine pa do nižih razreda osnovne škole mogu nositi masku samo u aktivnostima koje su vremenski ograničene (aktivnosti koje traju najviše sat ili dva) i kada su pod neprestanim nadzorom roditelja/staratelja (primjerice kod vožnje u javnom prijevozu, u zdravstvenoj ustanovi ili kod odlaska u trgovinu iako se roditeljima preporučuje da djecu vode u trgovine samo ako je to krajnje nužno)